Zahrin jokelist

Dobrodošli na moj blog

11.06.2015.

frustirana trudnica

Svi smo razlicti, ali zato nekada jedni druge ne razumijemo

 

Jako dugo nisam pisala svoj blog..... Postojali su razlozi zbog kojih sam izgubila želju, neki neumjesni kometari, reakcije ljudi i slično... Vratila sam se pisanju iz vrlo sebičnog razloga... Ne zato da podjelim misli sa nekim, ili da se nekima dopadne to što pišem... Već da stavim na papir sve što me tišti, da sebi olakšam kada prolazim kroz teške periode... Ne mora nikada niko ni pročitati... Opet ako i neko pročita i nađe se u tome, onda još bolje... Sada mi je sasvim jasno da pišem najviše za sebe...

 

FRUSTRIRANA TRUDNICA

Naime od prije 15 sedmica sam trudnica, i to mi čini frustiranom trudnicom u 40tima... Ne znam da li je zbog godina ili genetskog koda, posjedujem sve loše nuspojave trudnoće koje su ikada opisane u literaturi.. Stalno povraćanje, glavobolje, totalni nedostatak snage i energije, depresija, prošarano lice, gađenje prema svoj i svakakoj vrsti hrane, preosjetljivost, žgaravice, pretjertana zabrinutost itd... U stvari nemam samo proširene vene, još uvijek, tako da nije sve baš tako crno....

Možda mi svo to trpno stanje ne bi tako loše palo, da nema komentara ljudi. Muških komentara tipa: *Šta ti je, Što si se smkrla*, *Jesi li to šta ljuta* itd...........Do komentara trudnica i ostalih žena tipe, *Trebala bi da lepršaš od sreće, a vidi te.... Kako to da ti je muka, ja sam 17 sedmica i ne bih ni skontala da sam trudna da mi nisu rekli.........* Već je 17 sedmica, nigdje ni trbuha, ni mučnina, ni nenormalne glavobolje, i naravno nasmijana je i u minjaku....

 

Ovom prilikom čestitam svim ženama koje kroz trudnoću prolaze sjajno, ne povraćaju, presretne su što očekuju bebu.. Neke su mi čak rekle da su se osjećale sjajno i da im je to bilo najsretnije doba u životu... Samo nek shvate da postoje žene kojima je trudnoća patnja, povraćanje, nespavanje, debljanje, oscilacije u osjećanjima itd.........Nismo svi isti... Meni je trudnoća, TRUDNOĆA, znači ogroman trud i muka koju moram otrpjeti da bi došla do bebana, daj bože zdravog i normalnog.........Nadam se da još neću sresti one koje su uživale u carskom rezu, pošto brate mili ništa ljepše od anestezije, rezanja utrobe i bocanja raznim iglama ...S pozitivne strane, imam već jedno čedo i znam da sva moja muka ima početak i kraj, i znam da će trudnoća vrijediti, jer ima svoj rezultat...

 

Ali do tada, molim sve super pozitivne ljude da me ne pitaju šta mi je, i da se ne izćuđavaju zašto ne lepršam nad wc šoljom dok povraćam... Svakako sam pod hormonima, imam svoje ispade i rekacije... Iskreno se brinem da će neko zaginuti...

12.10.2012.

izbori 2012

OPCINSKI IZBORI 2012

Predizborna kampanja

U vrijeme predizborne kampanje, imala sam malo averzije prema svim tim likovima po bilbordima, znanim i neznanim, poštanskom sandučiću pretrpanim flajerima, te zvučnim uličnim nastupima stranaka, uz slogane koji zvuče sve otrcanije. Komunistička pratija pušta revolucionarne pjesme na Ferhadiji, Stranka za evropsko Sarajevo maše građanima sa nakog ogromnog kamiona, SDA i SDP dijele bombone po ulici, a Lijanović plave majce, itd. Šarada diskutabilnog političkog xafsinga bi donekle i bila ok, da prosječni građnin nije već odavno izgubio nadu da se stanje u BiH ikada može promijeniti, i da svi oni nisu isti... Nije problem što naši politički lideri hoće sebi sve najbolje, već što hoće sve i samo sebi....  Na Facebooku čitam intervju predstavnice Naše stranke, a na pijaci dobijam SDP−ov promo letak svima nama poznatog lika Čička, *Idemo naprijed*, glasajte za nas... U suštini sve je to dio već viđene priče, kako privući glasove nas običnog puka.

Najviše zamjeram našim strankama što u političkim kampanjama za općinski nivo, tj. u nastupima za medije, najmanje pričaju o temama i programima od značaja za lokalnu zajednicu. Umjesto toga bave se međusobnim prepucavanjima, pričaju o  visokoj politici koja se tiče viših nivoa vlasti, tako da gotovo više i nema razlike kampanja za općinsku i državnu razinu. O jeftinoj retorici političkih lidera, da i ne govorim. Sve govori snimak tribine pompeznog Radončića iz SBB-a, kako javno i tetralno puca balon pred masom partijskog članstva, obećavajući da će tako razbiti i SDA.  Kao da je u pitanju boks ili gladijtorstvo, a ne izbori na lokalnom nivou. Istina je, međutim, da Balkan dobro podnosi despote, i takve političke vođe ovdje sjajno opstaju.  Tako uvijek po strani ostaje šta uraditi za građane, a u centru zbivanja ostaje politiziranje i nacionalizam... U međuvremenu narod gladuje,  dobija otkaze, a moćnici, oni manji i malo veći, grade vile ili čak tornjeve...

Na Facebooku čitam sljedeću poruku za Obaminu kampanju.... Nisam njegov ljubitelj, no, ako ništa dio njegove unutrašnje političke promocije su konkretni ciljevi koje nudi njegova stranka (vidi sliku )... Ne sjećam se da je ijedna naša stranka konkretno obećala udvostručiti eksport u sljedeće četiri godine, ili bar sljedećih četrdeset...  

Politika u Bosni, način da se zaradi ili bar stvori egzistencija  

Nikada nismo imali više stranaka, kažu 190 političkih stranaka registrovano za općinske izbore 2012, što je svjetski rekord u odnosu na broj stanovnika. Pitam se otkud toliko političkih partija, i sve više ljudi iz kulture, najviše glumaca doduše, te pokoja balerina, pjevačica ili voditeljica, polako postaju političari- čarke. Čak moja prijateljica, koja nikada nije marila za politiku, kandidovala se za vijećnika Penzionerske stranke... Taj aktivizam bi bio sjajan da su u pitanju iskreni motivi... No, žalosno je to što nam stranke polako postaju biroi za zapošljavanje, i što se u politiku ide čestp radi preživljvanja, zarade ili fotelje. Ono što se traba tražiti od ekonomije i proizvodnje, siroti građanin sada traži kroz kandidovanje za vjećnika, da bi i on hajrovao nešto malo sigurice iz velelepnog budžeta. Tako je to u državi sa pola miliona nezaposlenih, u kojoj je socijalna pravda misaona imenica i utopija.

Desne i desnije, korumpirane i korumpiranije stranke

Što se tiče naših političkih stranaka, načisto smo da u suštini u BiH i ne postoji neka postojanija ljevica, osim par sporadičnih dobronamjernih struja i pojedinca koji zalutaju. Roderick Lang američki utjecajni profesor je ukratko opisao program političke ljevice kao: "brigu o pravima radnika, protivljenje plutikraciji, zabrinutost oko feminizma i socijalnu jednakost". Mnogi od nas građana razočarani smo u naše kvazi-socijaldemokrate, koje po ponašanju više liče na autokrate.  U BiH i dalje nema jake stranke koja se bavi socijalnim pitanjima i egzistencijom gradjana, više nego li svojim opstankom i foteljama.... Smješan mi je bio komentar moje znanice, SDP simpatizerke, da je opet na općinskom nivou pobijedio korumpirani SDA. Presmješno je i mjeriti ko je korumpiraniji, pošto odista su u pitanju nijanse, a mnogi od nas to znamo iz primjera u okolini... (sada mi kao trebamo vagati ko više šteli od stranaka)...Po samoj politici naše socijaldemokratske stranke oba entiteta, izgledaju kao stranke jednog lica sa poslušnicima, a po strukturi  sliče komunjarskim jednoobraznim zajednicama koje promoviraju elitizam... U međuvremenu partije desnice naučile su se i nekom ponašanju, izradile strukture, te postale čak parlamentarnije u odnosu na njih. Ako ništa imaju više jakih lica koja se pitaju unutar jedne stranke (ali i dalje vuku breme prošlosti, kao i neka svoja korumpirana  lica u prvim redovima).  Profesor Živnović piše *Ove stranke su u tom praznom prostoru, zbog poteza socijaldemokratskih partija, uspjele napraviti, mada ne do kraja, ali ipak jednu korektnu reformu svojih organizacija, tako da se postepeno približavaju modernim partijama*. Balkanski predjeli očito nisu još zreli za istinsku ljevicu, a to svakako nisu neki prepoteni  politički lideri  koji su nam bili nada.

Rezultati izbora 2012

Tumačenjem ukratko rezultata lokalnih izbora u BiH, prepozanti su „klonirani“ nacionalisti i ubice socijaldemokratije u BiH, prema nekim našim teoretičarima. Tako da su SDP i SNSD, prilično oslabile, SDP kažu za oko 80 000 glasova, a SNSD 100 000 glasova (mada javno glume da su zadovoljni). Pitam prijatelja, za mene sjajnog politologa, zašto su rezultati uvijek slični, isti ostaju na vlasti, a građanski orjentisane opcije nikako da dobiju glasove. On objašava da male stranke nemaju infrstrukturu, političko iskustvo, brojno i jako članstvo, sredstva, te konkretne programe da dođu na vlast... Zatim, kaže da su to često idealisti, jer kvalitetniji kadar uvijek pokupe velike i jake stranke... Tako malima ostaje da se trude i nadaju...No, nije fer da ne dati im bar šansu da i oni nauče posao i pokušaju ponuditi nešto novo... Analizirajući završene lokalne izbore u BiH, na ključna mjesta došli su ljudi iz tri poznate nacionalne partije, iz SDS-a, HDZ-a i SDA. Opet, nadajmo se da su se te tri partije koliko toliko reformisale, i da nisu one stare tvrdonacionalne iz '90.godina.

Politika je kurva

Nekada se pitam se da li je moguće biti u politici, a ne izgubiti dušu... Veliki filozof i humanista Osho smatra da dobri ljudi uglavnom idu u nauku, proizvodnju, i kulturu, a vrlo rijetko u politiku... Politika se gotovo uvijek svodi na interese, borbu protiv drugih, borbu za vlast, resurse itd... Čak i istinski humanista, u interakciji sa ostalima, postaje dio te političke igre, ako ništa da bi opstao... Upitno je koliko jedan naš iskren i pismen političar i može uraditi (vjerujem da ima i takvih), sa ovakvim zapečaćenim ustavom, ratnom zaostavštinom mržnje, i trenutnim politčkim establishmentom... Senzibilan i pravičan čovjek u ovom političkom sistemu ima daleko manje šansi za uspjeh, za raziliku od nametljivih silnika bez skrupula.... Na nama građanima je da to mijenjamo i prepoznamo...Davno je to rekao Bertar Ressel *Osnovni problem sa svijetom je što su budale previše samoumjerene, a  pametni stalno u dilemi....* 


12.10.2012.


 



Obama
24.09.2012.

Zene east and west

 

Zene Istok Zapad   

     Gender je uvijek aktuelna tema, kao i to kako su žene tretirane na Istoku, kako na Zapadu....  Tretman žene od zemlje do zemlje, od kulture do kulture inspiracija je mnogih romana i biografija... Nekada sam znala ne obraćati pažnju na pitanja društvenih rodnih uloga, pošto smatram da je bitnija osobnost tj. karakter jedne osobe, od toga da li je pripadnik muškog ili ženskog spola... No, pitanje rodnih uloga postalo mi je iznova interesantno nakon što sam postala majka, i to ženskog djeteta... Godinama se razlika između spolova produbljuje, pa i ta biološka razlika koju nameće majka priroda - gomila hormonalnih, psihičkih i *drugih* stanja koje žena prolazi, a muškarci ipak ne...  Ipak, biti žena drugačije je, i u smislu prirode, ali i u smislu očekivanja porodice i društva....

      Balkansko društvo postavlja određena očekivanja prema ženama... Od mnogih žena, nakon što pređu dvadest petu, tridesetu, očekuje se da se udaju, zatim da rode itd...Sve bi to bilo ok i prirodno, da nema tog napornog pritiska okoline i nametanja...Svakako kod nas većina udatih žena i radi, pošto balkanski muž većinom ne može izdržavati porodicu zbog našeg niskog žiivotnog standarda.... Uloga majke, zatim poslovne i uspješne žene dovoljno je zahtjevna, koliko i nevidljivi pritisci okoline i porodice da žena *drži tri kuta kuće*.... Sve to samo dodatno tereti modernu ženu... Možda bi i mogle žene držati ta tri kuta, da ne rade do šest,  ili da imaju služavku, što većina nas ipak nema... I sama sam se naslušala mnogih primjedbi za npr. majku koja ne doji (iz super opravdanih zdrastvenih razloga) da je sebična, zatim za ženu koja neće djecu, da je nastrana itd... Razni stereotipi koji najviše nameću tradicionalisti, a nekad i šovinisiti, nehumani su i okrenuti protiv ženine ličnosti... Ne kažem da su u pitanju komentari samo starijih staromodnih ljudi, no vrlo često sekstički misle i oni koji se prodaju za kozmopolite širokih vidika...  Npr, to su oni poznati komentari tipe *Silovana je jer je to tražila* i slično... Naravno, svjesna sam da je Balkan je još i super prema ženi, kakvih zatucnih sredina i zemalja ima...  

     Ovo ljeto sam imala priliku komunicirati sa ženama sa raznih strana svijeta... Tako, npr. družeći se sa snahom iz Maroka, mogla sam pojmiti kako žene tog dijela svijeta razmišljaju... Tad sam shvatila da su naše žene naspram Marokanki, zapadnjački orjentirane... Mada je i sama vrhunski školovana, zgodna snajka je nasljednica i naravno ne radi... Ona smatra da muškarci trebaju da obskrbe familiju, i brinu o egzistenciji (luksuz, koji nemaju naše žene kojima je egzistenicija stalno na pameti...) Meni snajka, eto, nije zamjerila to što radim, ali mi je zamjerila što imam kredit za stan... Kaže to je veliki haram, i da je bolje biti pod kirijom cijeli život, nego li plaćati kamatu, po Islamskim normama....Ja sam pokušala objasniti da ona sa par nasljeđenih kuća i mužem koji sve finansira, ne mora raditi ili uzimati kredit za stan... No, ona nije mogla opravdati kamatu, pošto su pravila pravila.... Na poslijetku me mlada snajka pozvala u shoping, pošto je omiljeni vid zabave za žene tog dijela svijeta trošiti novac muža...

   Nakon razgovora sam se osjećala odista mutavo... Naravno ne bih nikada mijenjala svoj život, za život i stajališta tih žena kojima je jedina briga porodica, i to da li je kus kus dobro ispao... Cijenim i njihove stavove da je porodica glavna, no jedno je sigurno, nama modernim ženama, emancipacija je uvalila da se muški borimo na tržištu, a svakako nam lonci i kuhače ne otpadaju kad umorne naveče dođemo doma .... Srećom, nove generacije tata su svjesne da i oni sada moraju povući veliki dio kućnih obaveza… Sve više vidim tata koji čuvaju djecu, vode ih u školu, presvlače, kuhaju itd...  I hvala Bogu što je tako, inače bi žene pucale po šavovima….

    Naravoučenije

Vrijeme strogo određenih rodnih uloga je završeno, barem što se naših predijela tiče. Ne treba mariti za rodno nametnute sterotipe i komentare mahale, pa često i vlastite porodice. Poštovati tradiciju lijepo je, ali samo do granice da nas tuđa pravila, očekivanja i pritisci, ne dovedu do toga više ne znamo šta odista želimo, a šta nam je nametnuto.... Samo propitivanjem rodnih uloga možemo razbijati predrasude i zablude društvenog uvjetovanja
09.07.2012.

Kako zaustaviti pretilnost kod djece i omladine?

Kako zaustaviti pretilost kod djece i mladih?

Djeca današnjice i omladina su sve više gojazna. Na žalost, pretilnost je jedna od pojava koju nam je donio moderan život, procesuirana hrana tipa čipsa i slatkiša, te kultura brze prehrane, Coca-Cole i Mc Donaldsa. Naravno, stvari nisu tako jednostavne, te su nekada u pitanju i drugi faktori pretilnosti, npr. geni, hormoni, sjedalački način života i slično. Način života svemu tome doprinosi, te nam se djeca sve manje igraju vani gume, košarke i futbala, a sve više gledaju TV i vise na Facebook-u. Srećom postoje i roditelji koji su shvatili važnost  kretanja i zdrave prehrane, te postoji šansa da utičemo na postojeće trendove.

 

Sadašnji način života i proizvodi na tržištu

Često se pitamo šta uopće i jedemo, znajući da hrana nije vrhunski kontrolisana na našem tržištu. Kako uopće unaprijediti kvalitet hrane, i zdravlja? Šta da radimo da nam djeca na školskoj pauzi ne kupuju gazirane sokove, čokoladice i krosane. Roditelji sve više rade, te nije lako uvijek odvojiti vrijeme za kuhanje, odlazak po sviježe povrće, zatim novac za zdravu hranu i slično. Kvalitetni i zdravi proizvodi, često više i koštaju, te su dobrom dijelu naše populacije i nedostupni. Kuhanje i priprema zdravog obroka zahtjeva i više truda. Kad smo gladni brže je zgrabiti keks, nego li oguliti voće. Lakše je pojesti čips, nego li ispeći divne kokice, a brže je kupiti kolu u odnosu na iscjediti sok od narandže, pojesti pitu umjesto nešto dobro skuhati. Drugi problem je što kuhan i kvalitetan obrok sa povrćem u restoranima i aščinicama u BiH, ipak skuplji od klasične brze hrane koja je dostupna na svakom ćošku. Nisam za  krajnosti, to da se broji svaka kalorija, i prati baš sve što pojedemo. No, dužni smo koliko toliko promjeniti ovaj trend pretilnosti, pošto je u pitanju zdravlje naše djece i omladine, te naše vlastito zdravlje.

 

Ovom prilikom dajem neke kratke upute i tirkove kako da naviknemo djecu na zdraviju ishranu, te da i sami težimo zdravlju unutar svojih mogućnosti.

 

 

 

 

*Umjesto bijelog hljeba, tjestenine, pogačica i slično, koristite mješavinu s integralnim brašnom , heljdom itd. Djeca neće primjetiti da li je pasta od integralnog brašna, ili će se vremenom navići na novi ukus, a svakako unose kvalitetniji sastojke žitarica na taj način.

 

*Umjesto gaziranih sokova, npravite ružičastu limunadu od cijeđenog citrusnog voća, te napravite djeci hladni čaj od mente u koji ste dodali cimeta i meda.

 

*Djeca vole više rezano voće, oguljeno tj. voćne salate, pošto su nekada lijena uzeti  voćku. Zabavite ih i uključite u pripremu voćnih salata i koktela, što je svakako zdravije od industrijskih napitaka u kojima je sve više šećera i konzervanasa.

 

*Djeca često ne vole luk i neke vrste povrća, stoga pokušajte ga nakon kuhanja ili prženja izmiksati štapnim mikserom, te klinci neće ni znati da jedu npr. omraženi luk.

 

*Ne držite previše slatka i grickalica u kući, pošto ćete teško dati djeci kuhanu hranu, ako su se prethodno najeli slatkiša, te ako mogu uvijek birati šta jedu.... Kad pregladne djeca moraju jesti, šta im se ponudi ... Hvalite ih kad jedu zdravo, a pokušajte ih s vremena na vrijeme uključiti u kuhanje i nabavku namirnica na divnim šarenim pijacama. Bitno je učiniti stvari zabavnim.

 

*Budite i sami primjer. Ako se bavite sportom, ne pušite, jedete koliko -toliko zdravo i umjereno, djeca i sama prate vaš primjer. Ako ništa, kada odrastu shvatit će zašto su mama i tata insistirali da se jede nešto na kašiku, i zašto su povrće, voće, ljekovito bilje i žitarice blago za naše zdravlje.

 

*Djeca bolje jedu u društvu, stoga bar ljeti pravite društvena okupljajnja i izlete, a svoju zdravu kuhinju, podmetnite klincima i dobro servirajte.

 

 *Prakticirajte jedenje jačeg doručka, pa i ručka, ali tešku kasnu večeru zamjenite npr. purom, salatama, jogurtom i slično.

 

Naravno treba imati težnje, a znajući koliko smo danas zaposleni, naše je da uradimo najbolje što možemo. Zdrava hrana jeste ujedno i najukusnija, a djeca će to polako shavititi i jednog dana vam biti zahvalni.

  

Ideja za zdravu užinu, zob i jagode

Uspite u mikser bademe, zobene pahuljice i pola banane, dodajte mlijeko (ili kravlje ili soja mlijeko), miksajte ih dok ne postanu kaša, zasladite javorovim sirupom ili medom, na vrh dodajte nasjeckane jagode ili neko drugo šumsko voće koje vam se nađe pri ruci.

 

28.06.2012.

Naši vs strani trgovački lanci

Zašto neki lanci propadju, a neki rastu

Prije neki dan sam imala priliku sjediti sa kolegom koji i sam proizvodi zdravu prehranu, čije proizvode i sama iznimno cijenim, te redovno konzumiram  (vjerovatno da ima više lokalne proizvodnje hrane u našoj zemlji, ne bi sada bili u ovakvoj ekonomskoj krizi.).... Elem, uletili smo u konverzaciju u vezi lanaca prehrane u BiH, te je bilo zanimljivo uporediti njegov stav dobavljača/proizvođača, i moj stav kupca/ konzumenta o različitim brendovima prisutnim na našem tržištu. Naime, u toku mog studija xafsinga profesori su pričali o moći jakog brenda, kako je brend doživljaj, ime, reputacija, filozofija, obećanje kvalitete, te da brend budi emocije i predodžbe... Elem, svakako brend je puno više od samog naziva nekog artikla ili usluge.... Npr. Marlboro cigare nisu samo cigare, već simbolišu luksuz, prestiž, slobodu, muževnost, klasiku, tradiciju, te neobrijanog kauboja sa američke reklame, itd.... (skoro da zaboraviš na katran i štetu za pluća...)

 

Vodeći, sljedbenici i oni koji šepaju

Nakon kraće diskusije složili smo se da su DM i Mercator vodeći tržišni lanci u BiH, zatim oni ih donekle slijede Konzum, Bingo, Interex, te na poslijetku tu su ovi naši domaći lanci koji šepaju za vodećima, Amko i Drvopromet... Oni koji nešto vrijede, potvrđuje kolega, jedini redovno i plaćaju robu dobavljačima. Ostali vječito duguju, a diskutabilno je kako tretiraju svoje uposlene. A zašto je sve to tako? Kolega objašnjava da je zato što su Švabe uložile milione u istraživanja za DM, ekološki su svjesni, prodaju ono što je zdravo za čovjeka, edukuju i cijene mušterije, a proizvodi njihove robne marke su dobre kvalitete i povoljne cijene... Ja dodajem s aspekta kupca da je puno razloga zašto sam vjerna DM-u, kao na primjer redovni popusti, radnje na pogodnim lokacijama, sjajan asortiman proizvoda, proizvodi njihove robne marke, jeftiniji a često i kvalitetniji od konkurentskih, te se ni ne mogu naći u drugim radnjma.. U DM-u je ambijent pozitivan, radnje su dobro osvijetljene, sve je čisto i uredno poslagano, a osoblje ljubazno....

 

Slogani sve govore

Slogan DM-a *Tu sam čovijek, tu kupujem!*, jednostavan je, ali sve govori. Tu se odista i osjećate kao čovjek, tretiran kao obrazovana mušterija vrijedna vrhunske kvalitete proizvoda i sjajne usluge.  S druge strane, tu je slovenački Merkator, dosta dobre reputacije, mada, barem po meni, nešto iza DMa, pošto im popusti nisu jača strana, a cijene su prilično visoke za naš standard. No, opet niko mi ne zna tako dobro narezati i zapakirati sireve kao osoblje Merkatora, a tu je i širok asortiman proizvoda, te možete naći nešto što nema nigdje drugdje... *Merkator najbolji susjed*, moćan je slogan koji govori o kvaliteti brenda i doslijednosti Merkatora...

S druge strane hrvatski Konzum sa slognom *Sa vama kroz život*, također je dobro osmišljen brend, i opet nudi više u odnosu na domaći Amko i  Drvopromet.... Te, onda ostaje da se zapitamo što to Nijemci, Slovenci i  Hrvati znaju, što Bosanci i Hercegovci ne znaju, te su njihovi brendovi uspješniji i prelaze granice njihovih država...

Pa, pogledajte samo nazive naših trgovačkih lanaca, Drvopromet (da li prodaju drvnu građu, pitam se?), ili Amko (privatni naziv koji bi više ležao nekoj lokalnoj ćevabdžinici, koju drži nakav lik Amko)... Čula sam da im je osoblje loše tretirano, radi se nedeljom i praznicima, a plaće su dobar studentski džeparac. Ponuda je ograničena, no hajde recimo, pošto su u pitanju radnje srednje veličine, to je i za razumjeti... Lokacije i prostori nikada previše privlačni, uredni, svijetli i primamljivi, već često uski, mračni, i s čudnim rasporedom artikala... Slogani, pitam se da li i postoje za ove lance, a i ako postoje ja ih barem ne znam... Kod njih kupujete pošto su domaći, eto nalaze se u vašoj blizini, draga vam je raja koja tu radi, ali svakako nemate onaj merak kupovine i tretman koji nude strani veliki strani lanci.... Uz to, svjesni ste da to jadno osoblje više radi u uslovima feudalizma, nego li kapitalizma.... Puno se radi i u stranim trgovačkim lancima, no nadam se da su im barem plate i uvjeti rada bolji.

Kad će naši shvatiti šta je brending?

Svodi se na to da će još puno vode proteći dok naši *biznis umovi* shvate i prihvate šta je brend, da treba cijeniti kupca, ali cijeniti i dobavljača i svog radnika, zatim štititi prirodu, promovirati kvalitet i zdravlje... Građenje brenda je prenošenje cijele jedne filozofije mušteriji, promovisanje određenog životnog stila i pogleda na svijet... Jaki strani lanci su već dokazali da što više daješ drugima, to više i dobijaš... Stoga ne treba da se čudimo što nove radnje DM-a i Merkatora naprosto niču u našoj BiH, bez obzira o strašnim pričama o besparici, a domaći brendovi, umjesto da uče od stranaca, kupe ostale mrvice sa stola.....

 

 

 

19.06.2012.

Happiness is always an internal job

 

Ovih dana spremajući ispite za predmete humanističkih nauka, bila sam izložena brojnim teškim temama, od zlostavljanja u porodici do tematike flagrantnog kršenja ljudskih prava kako kod nas, tako i u svijetu.

 

*Svi vide niko da prizna, čija to gazi nas čizma*

Davno je rekao prosvjetitelj Žan Žak Ruso (17 stoljeće) "Čovjek je rođen slobodan , a posvuda je u okovima". Kako će čovjek nezaposlen ili prezadužen osjećat se slobodno... Karl Marks je još davno pričao o tome kako sloboda glasanja i govora ne znači puno gladnom čovjeku....... S druge strane, međunardone korporacije i sadašnje moderne imperije, i dalje izrabljuju zemlje trećeg svijeta i siju ratove svuda po planeti, kako bi ostale na vrhu, sve pod krinkom širenja ljudskih prava i demokratije... Teoretičar Mekijaveli je davno napisao kako *cilj opravdava sredstvo*, i kako, na žalost, politika uvijek nadjača interese pojedinca i pravičnosti... Doduše, tvrdio je i da svaka tiranija ipak ima svoj kraj i nije trajno održiva... Što bi narod rekao *Ničija nije do zore sjala.... *

Nema više ideala

Svi kažu da živimo u doba nesigurnosti, doba raslojavanja, prvobitne akumulacije kapitala, gdje silnici i nepošteni *preko mrtvih*  dolaze do pozicija u društvu, moći i para. Sve to je započeto u ratu, a sada sve više i više gubimo srednji stalež i onu divnu društvenu koheziju, koju debeli sloj jake srednje klase donosi državi blagostanja.... U svemu tome postavlja se pitanje, kako prenijeti sljedećoj generaciji stav i vrijednosti da se poštenim radom, obrazovnjem i zalaganjem može stvoriti egzistencija, kao i ugodno živjeti. Živimo u zemlji gdje ekonomska, socijalna i politička nestabilnost ušla u svaku poru društva i toliko zaharala, da je teško ostati pozitivan. Kako biti sretan, kad vam u toku dana na ulici priđe najmanje pet ljudi, koji prose (pogotovo u centru grada)... Kako biti pozitivan kad prolazeći kraj smetljišta, uvijek vidite nekoga kako rovari, kao da je to neko normalno novo urbano zanimanje... Kako biti OK kad bez *štele* većina ljudi ne uspjeva naći posao, operisati se ili čak učlaniti dijete u vrtić ili školu.... A na pozicijama od značaja uglavnom neki negativci i upitni likovi... Naš BiH školski sistem pravi je ubica volje za bilo kakvim stvralaštvom, uspjehom i napretkom (pri tom ne mislim o našim skupim školama, koje mogu priuštiti samo razne Lagumdžije, Radončići, Dodikovci i ostali slični neokapitalisti, koji su se, eto, snašli u ovom sistemu, a i u pršlom su bili zbrinuti, u vidu *elitnih komunjara*)... Da i ne spominjem pola miliona nezaposlenih Bosanaca i Hercegovaca, niti ljude koji rade na crno za par stoja, bez godišnjeg odmora, ili stare koji nemaju ni penzije, ni dostojanstvene starosti...

Nema više nikakve ideologije, kao u socijalizmu, koja je bez obzira na nedostatke, imala i puno pozitivnog... Ako ništa postojao je sistem, vrijednosti i pravila, građanin se osjećao sigurnije i imao je osjećaj pripadnosti državi, ma koliko to sada ocjenjivali lažnim.

Nemoćna jedinka

U vrtlogu zbivanja, kako naći duševni mir i sačuvati zdravu pamet i dostojanstvo.... Tu je taj totalni osjećaj nemoći pojednica, koji bar ja ponekad imam, o tome da li se išta može promjeniti.... Kao prosječan građanin (čitaj pijun) nešto raduckaš, glasaš, društveno si manje ili više angažovan, i što je najgore svijestan situacije... Postati ravnodušan na  manjak vrijednosti, siromaštvo i nepravdu sadašnjeg društva, svakako nije ni humano...

Neka mi neko kaže koja je alternativa snalaženja u ovom društvu, osim toga da uradiš to nešto dobra za sebe i najbliže...  Da li sam možda sama kriva sam što nisam rođena kao *beskrupolozni samopouzdani jalijaš*, koji vjeruje da upravlja svijetom, pošto bih se tako svakako uspjela snaći i u ovom sistemu....Najgore u svemu je što moćnicima, koji nam svima kapu kroje, ne nedostaje samopouzdanja već savijesti, za razliku od nas ostalih...  

Tuđa muka manje boli

Prije neki dan uletih u Skype konverzaciju sa svojom milom prijateljicom iz dijspore, koja se poželila domovine, pa kaže da svugdje ima podjednako pozitivnog i negativnog, kako u BiH, tako i u Danskoj... Naime te zemlje sa jakim demokratskim socijalnim i ekonomiskim sistemom, imaju druge mane koje mi možda nemamo... Neonacizam, rasizam, otuđenost, hladni familijarni odnosi, materijalizam, depresija, promiskuitet, poroci, djeca koja poubijaju pola škole, broj samoubistava koji raste, hiperprodukcija plastične hrane, itd...

Znam  ja da je taj zapad pun svega i svačega, i da mu se ne treba niti toliko diviti, niti mu toliko težiti.....I da isto kod njih, kao i kod nas, možeš naći koliko pozitivnog, toliko i negativnog... No, opet sjetih se rečenice koju je moj drug nekoć rekao *Kad vidim jad vani, ipak me malo manje boli, jer bar nije jad moje zemlje, mog naroda.... Bar mi tuđi jad, nije stalno pred očima... * Možda malo sebično, al ipak tuđa muka manje boli....

 

Jedini spas za mene, kao pojedinca, ma koliko neuvjerljivo zvučalo

Kako god, znamo da ovaj svijet nije mjesto pravde i utjehe.... Ja barem sreću nisam mogla naći izvan sebe.... Srećom, postoji unutršnja ispunjenost i sloboda, koju svako od nas nosi u sebi po rođenju, i koju nam niko ne može oduzeti... To je nešto što tražimo u duhovnosti i ljepoti svoje duše... To je humanost i ljubav koju dijelimo s bližnjima, briga za komšiju, park koji cvijeta u tvom susjedstvu, za dijete i samog sebe na poslijetku.... To je ljepota stvaralaštva, strast i zanos koju osjećamo kada radimo ono što volimo, širimo vidike i pobjeđujemo svoje strahove, radeći nešto dobro za sebe i druge ... Srećom pa se sreća se ne može kupiti, a za sve ostalo, tu je brate mastercard....

 

20.04.2012.

Brak ili mrak

*BRAK-MRAK*

 

*Uspješan brak*, mit ili realnost

Taman kad pomislim da neko ima *uspješan brak*, budem prisutna kad je ona javno ponižena pred društvom od strane supruga, ili pak suprug obezvrijeđen i linčovan riječima u njenoj priči zbog nake sitnice...Biva odista teško biti inspirisan nečijim vezom/brakom, kad je uzora tako malo....  Nameće se pitanje šta je uspješan brak/veza, i da li uopće postoji? Sigurno je da idealnih veza nema, ali nadajmo se da bar ima uspješnih... Svi smo mi ljudi s vrlinama i manama, pa je tajna donekle i u tom da izabiramo nekoga ko više od negativnih provocira naše pozitivne strane... Znamo da neko ko je *loš* partner jednoj osobi, ne znači da je takav i drugoj... Ima i to da neki ljudi nisu uopće materijal za veze, a kamoli braka... S druge strane ima i onih koji cijeli život posmatraju partnera kroz ružičaste naočale, pored itekakvih falinki...Svakako ostaje pitanje u čemu je tajna uspješnih odnosa?

 

Pozitivan stav prema partneru i braku

Moja prijateljica XY, koja i sama kuka na muškarce, bračne obaveze, neravnopravnu podjelu posla između supružnika, itd. nekoć je imala klijente kao bračni savjetnik... Upitasmo je kako savjetuje klijente, kada i sama ima njeguje negativnost prema instituciji braka... *Ma, ja to drugačije s klijentima*, ona će...  Komentar me pravo nasmijao... I sama radim na tom da postanem savjetnik...No, kako prodavati nešto, u šta i sam ne vjeruješ, ili prema čemu nemaš bar generalan pozitivan stav....

 

Istraživanja kažu da djeca ne spašavaju brak, već baš suprotno, testiraju ga

Prije neki dan moje prijateljice i ja također uletjesmo u raspravu oko bračnih odnosa i djece.... Sada smo u zrelijim fazima braka, maske su pale, prošlo se i dobrih i loših situacija... To me ponunkalo da zadnjih dana razmišljam na temu, kako djeca utječu na bračnu zajednicu, i kako ta institucija, inače na klimavim nogama prema statistikama razvoda, opstaje ili preživljava unatoč svemu.... Dolaskom djece često se zapostave naše potrebe  i bračni drug  ... Naravno, sve su to male žrtve u odnosu na ono što nam djeca pružaju ... No, zahtjevnost roditeljske uloge svakako je i pravi test za brak, uz sve ostale obaveze i stresove svakodnevnice... Stoga je upitno što ljudi nekad prave bebe da bi tobože spasili brak.....

 

Dobar brak je onaj u kojem ne trpi previše

Skoro sam slušala intervju Lepe Brene koja je uvijek potencirala da ima dobar brak, i kaže da u braku mora da se ponešta i pretrpi... Da li to znači da su dobri brakovi/veze oni u kojima supružnici pristaju da svakodnevno ponešto pretrpe, ali naravno unutar nekih normalnih granica!? I to je opet individualno... Neko može tolerisati nevjeru, pasivnost ili agresivnost partnera, dokle neko ima puno niži prag tolerancije, i ne želi da trpi ništa... Nadam se da nas je većina u nekoj zlatnoj sredini....

 

Ako od mane ne vidiš pozitivne strane, onda TO nije TO

Jedno je sigurno.... Ne može se imati konstruktivna veza/brak, i ako nismo fokusirani na pozitivne strane partnera... Negativnosti uvijek ima, jer svi smo ljudi...Primijetila da ljudi koji smatraju da su u relativno sretnim vezama, ističu pozitivne strane svog partnera i svog braka... Oni koji se fokusiraju na negativne, (*ćorave mačke!*, što kaže moj dragi katkad) , nemaju puno izgleda da održe jedan tako zahtjevan i kompleksan odnos... Odnosi nikad nisu laki, ali istina je da se trudom ipak može postići nešto dobro, uspješno i lijepo...

 

 

Evo malo definicija braka da se nasmijemo .....

 

 

Definicije braka prema internetu

Bosanska

- Kao dejtonski sporazum, donosi lažni mir, al prekida rat

Crkvena:
- Brak je religijski čin, u kojem dobivamo jednog razapetog više ijednu djevicu manje.
Pravna:
- Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može bitioslobođen samo zbog lošeg vladanja.
Životna:
- Nijedna žena ne dobije ono čemu se nada, nijedan muškarac sene nada onome što dobija.
Matematička:
- Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti,dijeljenje love.
Pondrealna:
- Najbrži način da se udebljaš.
Vojna:
- Jedini rat u kojem spavamo s neprijateljem.
Filozofska:
- Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rješavaju problemi, koje,doduše, ne bismo ni imali da nismo oženjeni.

 

Brak po komenarima kojih kolega

Poštivanje, pažnja, minimalna očekivanja a povećan doprinos, dugotrajnost, trajanje, prijateljstvo....

 

26.03.2012.

oprostajno pismo najboljoj prijateljici

Draga moja Goco,

Ne bih da te veličam sada kada si otišla, znam da si kao i svi mi bila samo čovjek s vrlinama i manama... No, te tvoje mane su bile gotovo ništa u poređenju sa tvojim velikim dobrom.... U svom nesavršenstvu, bila si savršena ... Tvoja velikodušnost i čovječnost ostavila je dubok trag, i zauvijek obilježila moj život....

Bila si podrška kada treba, a opet i stroga kritika kada treba, i kada srljam. Prijatelj koji te ne ostavlja na cjedilu u najgorim vremenima... Nikada nisam zaboravila dan kada si me, iako slaba i već bolesna vozila 10ak sati do Rijeke, da obavim svoj zdrastveni pregled ... Ostali su bili zauzeti, ali ne i ti.... Ti si bila ta koja zna tuđe potrebe staviti iznad svojih, sa širinom duše kakva je samo slavenska....

Znala si se i zabaviti, ali i raditi kao crnac kada treba...
Uvijek sređena i profinjena, s estetskim standardima koji ne opraštaju šlampavost, ili pak izrastak u kosi.... Sad te vidim u svakoj šarenoj lepršavoj majci u izlogu, u lounge muzici, sjajnoj knjizi i šarenilu života, naša draga Carry Bradshow.... Toliko si voljela život, da je hedonizam bio tvoje drugo ime... Vraćam se mislima stalno na naše putašestvije, putovanja iz ćejfa i želje da osvojimo još jedan dio planete, baš kao mozaik.... Nikada neću zaboraviti kako si znala savršeno imitirati druge, ispričati bezobrazan vic i držati govor pred sto ljudi... Skuhati večeru za strogo biranu ekipu, skupljati ljekovito bilje i napraviti nam svima meleme za lijeka....

Znaj da si mi bila uzor u mnogim stvarima, u svojoj borbi protiv bolesti, u svojoj artikulisanosti, hrabrosti i odvažnosti ...
Ostavila si Goco dubok trag, ne samo u mom životu, već životu svih nas koji smo te voljeli...

Mrzila si nepravdu, malodušnost i neistinu... Mislim sa smo u tome bile pravo slične, kao i po temperementu... To je znao biti i uzrok naših čestih rasprava i prepirki... No, znaj da si mi bila skoro jedini pravi prijatelj, neko u koga se mogu pouzdati kad je najteže.... Nekog od koga sam mogla očekivati iskrenost i neograničnu podršku...

Tvoja pronicljivost i čitanje ljudi bila je tvoj najveći dar, a tvoja spoznaja i procjena ljudi šokirajuća tačna...Uvijek si prije mene znala ko je dobar za mene, a ko ne...

Sad kad te nema, šta god da dotaknem u svom domu, od telefona, pomadice na regalu, ili igračaka za moju kći, sve su razni pokloni od tebe.... Kuća mi je puna tvojih poklona, ali ipak onaj najveći poklon bilo je tvoje prijateljstvo...

Nisam ni znala koliko mi značiš do momenta kada si otišla... Sad znam da takvog prijatelja više ne mogu naći..... Ipak, vjerujem da ćemo se sresti, i da će naše srodne duše ponovo biti skupa, zajedno sa ostalim dragim nam ljudima.... Tješim se da kad umrem, ti me čekaš tamo plavi moj anđele...

Zaslužila puno bolje od ovog prolaznog i nepravednog svijeta, puno više od bolesti i patnje kroz koju si prošla.... Nisi uspjela pobijediti bolest, ali znaj da si u jednom uspjela... Ostavila si toliko dobra iza sebe u malo vremena, što neko ne bi stigao ni za cijelo stoljeće...

Muči me to što si imala još toliko toga da daš svijetu i ljudima, a što si zaustavljena u koraku i snu, kao što dragi Balašević kaže... Ostaje mi nada da si na boljem mjestu i da ćeš dobiti sve najbolje što zaslužuješ, čekajući nas ostale...

Kažu da čovijek ponese sa sobom, samo onoliko koliko je dao.... Ti odista imaš šta ponijeti. A dok nas čekaš tamo, znaj da je ostala za tobom golema ljubav i beskrajan ponos što smo te imali....

02.02.2012.

It is not what you know, but whom you know.... O STELAMA

*It is not what you know, but whom you know....

 

Kad sam pohađala školu vjerovala sam, da ako učim dobit ću bolju ocjenu. Vjerovala sam da radom zaslužiš uspjeh i nagradu.... S prvim poslovima došla je i realnost... Završiš školu, stalno radiš na sebi, svom znanju, radnoj etici i slično... No, šta se dešava na radnim mjestima.... Svjedoci smo da u organizacijima u kojima radimo, promovišu se oni koji imaju nekoga iza leđa, ili tzv. štelu u raznim oblicima... To je svugdje tako, a posebno su pogodne branše koje ne proizvode ništa opipljivo (tipa administracija).... I to nije samo na Balkanu tako, već posvuda.... *It is not what you know, but whom you know.... * Ne smjetaju mi ljudi koji napreduju tako... Ne mislim da nisu vrijedni, i ne propitujem njihove kvalifikacije... No, posao je puno više siguran onima koji su zaštićeni od strane pretpostavljenih ili na neki drugi način, raznim rodbinskim linijama, muževima strancima itd.... Već početkom godine najavljuju nam dalja rezanja i otkaze krajem godine... Možda tu obavijest ne treba slati svima u frimi, tj. onima koji imaju nekoga iza leđa... Oni će svakako zatvoriti vrata organizacije i ispratiti ostale, nikada neće biti tehnološki višak, i ne moraju brigati da li će primiti platu sljedeće godine... Kod nas na poslu tačno se  zna ko s kim kahveniše na pauzi, i ko kome drži leđa, ko su ženice stranaca i slično...Sve je to jedna proračunata dobro uhodana igra....A promjena posla nije riješenje, jer sve je to isto i na drugim mjestima.....

  

*Kurs podmazivanja*

 

Kaže mi kolegica, u dobroj namjeri naravno, radi što najbolje možeš i učini svoj posao vidljivim... U smislu bori se kvalitetom i radom za svoj posao u ovo nesigurno doba.... Kakve fajde ima, kada to ne odlučuje o tvom ostanku u firimi, a o promovisanju i da ne govorim.... Treba se uvijek truditi raditi što najbolje možeš, i to se podrazumjeva....No, smatram, da se treba više potruditi oko veza i vezica, kako bi opstao u današnjem poslovnom svijetu... Pametni su oni koji *ciljano* vode šefiće na večerice, i imaju kućne relacije sa njima ... Skontali davno da rad i kvalifikacije nisu dovoljni, nego se treba dodvoriti i sve dobro podmazati  ...  Ima i onih koji već godinama rade minimalno i traljavo u mojoj organizaciji, dok su mnogi vrijedniji odlazili, dobijali otkaze i razne ukore, jer se, pobogu, nekom ne dopadaju... Neradnici imaju druge tehnike opsanka, koje očito ferceraju i godina za godinom ne gube svoj posao...

 

Rado bih naučila od poltronskih katergorija kako se to radi... Ako nude kakav kurs rado ću pohađati i platiti za znanje... Kažu da se poltroni rađaju, a ja ih molim da podijele *tips* sa nama, koji  se nismo rodili s tim vještinama... U poltronstvo naravno ne podrazumjevam ljubaznost prema rangiranima, već šetanje šefovih cukica za vrijeme pauze, ciljani izlasci na večerice, činjenje privatnih usluga, kako bi se šefić zadužio urgirati za posao, ili čak promaknuće....

 

*Stručnost*

 

Dobro se skoro našalio moj prijatelj, koji je veliki stručnjak na svom polju... Kaže, pa nije valjda sve ta štela?..Pa, mora neko i da odradi posao... Inače bi sve stalo....

Od tih desetak primljenih u nekom ministarstvu preko štele, valjda zaluta bar jedan da šta i odradi za te ostale, kaže on...Hahahaha... To mora biti tako pošto za neke stvari srećom treba znanje,

vještina i stručnost... No, činjenica je da su kvalifikacije i stručnost najviše potrebni, nama koji nemamo nikog iza leđa, osim samih sebe... Ja se tješim da nas Bog direktno štiti,

jer odista nema ko drugi... Stoga udri brigu na veselje, i poradi na podmazivanju, a ne na obrazovanju.... U suprotnom, svakako ti neće pomoći silno znanje, stručnost, država, ili ti nespoosobna rodbina, koja je i sama u svojim belajima... A hljeb zaradit moraš, osim ako ne planiraš da kradeš, što i nije više suluda ideja....

03.10.2011.

O turizmu na bosanski način

 

 

Evo pišem nakon duge pauze u pisanju mog bloga, ponajviše zbog svoje sada već šestomjesečne bebe, i tzv. obaveza novopečene majke. Ovaj put tema neće biti roditeljstvo, već domaći turizam. (O izazovima i čarima roditeljstva neki drugi put...)

 

Fojnica

Elem, ovo ljeto sam ljetovala u spa centru Fojnice, tačnije u apartmanskom naselju, ponajviše zbog toga što nisam htjela peglati svoju u to vrijeme tromjesečnu bebaru s dugim vožnjama do obala Hrvatske i Crne Gore. Naši ljudi lokalci, tih nekih par hiljada fojničana, pokušava stvoriti turistički imidž kasabice unutar ove naše državice... Odista fin i skorman svijet, mislim barem na onaj obični živalj s kojim se susrećeš u hotelu, lokalnoj kafani ili restoranu. Domaća klopa sjajna, ljubaznost na zavidnom nivou, ljudi komunikativni ... Jednom riječju sve je super, ali ubrzo saznajem da, mada su kapaciteti privatnog Aqua Reumala prilično ispunjeni, njegovi uposlenici se ne sjećaju kada su zadnji put dobili plate...Baš me zanima koliko će uposlenici Reumala još dugo htjeti požrtvovano raditi za neke tamo kriminalce, i glumiti ljubaznost prema nama domaćim turstima... Toliko o korupciji ....

U jednoj predivnoj brošurici o fojničkoj ljetnjoj čaroliji ponuđena su neka tri -četiri egzotična izleta (netaknuta priroda glečarkog Prokoškog jezera, čuda prirode na nekoj visini od gotovo 2000 metra nadmorske visine, zatim Ski Centar Brusnica na vrhu Vranice, s kojeg se vide vrhovi ostalih najvećih planina u BiH, predivni slapovi Kozice, ineresantne tekije po čudnim zaseocima, veličanstveni franjevački manastir itd.)  Sve se u Fojnici i oko nje ubilo za bajkovitog seoskog i religijskog turizma, a o sportskom avanturizmu i da ne govorim. No, nigdje u turističkom prospektu Fojnice ne piše da makadami, koji vode do svih tih ljepota trebaju barem džipa i sjajnog vozača, koji se ne boji voziti na nekom jadnom uzanom puteljku nad provalijama od 1000 metara .... (To svakako nisam bila ja, te sam hitro unajmila lokalnog vodića /vozača, koji nas je vozikao po tim putevima za emisije *deadliest roads on the planet*...) A kad već stignete do tih nesagledivih divota nakon sat i pol truckanja, čujete da nakav sarajevski doktor i žena mu, imaju vikendicu na jezeru i naravno bacaju smeće u vodu, kao i to da se sva kanalizacija slijeva u to predivno malo jezerce.

Zaključak je to da se kod nas uvijek sve svodi na to da ne cijenimo ono što imamo, da uništavamo prirodu, i dapače nemamo infrastruturu za savremeni razvijeni turizam.

 

Ekoselo *Ecofutura* Hreša

Prošli vikend obiđosmo novostvoreno ekoselo u blizini Sarajeva, koje su izgradili sjajni momci, inače posvećeni jogi, vegetarijanskoj zdravoj prehrani i jednom novom konceptu zdravog življenja. Svaka čast svemu što su izgradili, od sporskih terena, eko-restorana, plastenika itd. ... Tom prilikom saznajemo da vlasnici nemaju nikakvu podršku sistema i vlasti za sve to što rade.... Sigurno im obližnja općina ili ti opština Pale neće izgraditi bolji put do njihovih objekata, a naša država pogurati sa nekim grantom, kao što bi u svakoj sređenoj zemlji bilo normalno.... (Da su dobri sa Dodikom, sigurno bi sjajno prošli, ali takvi pošteni likovi to nikada nisu.... )

I dalje stojim pri stavu da imamo turistički i istorijski jako intersantnu državu, prirodne ljepote i rijedak šarm za turiste... Ali ako ne počnemo mijenjati svoj odnos prema onome što imamo, nemamo šta tražiti u Evropi, pošto smo po razvijenosti i čuvanju kulturne baštine ipak puno bliže siromašnoj Africi....  

Kad se predivna kaldrma na Baščaršiji, koja je spomenik sama po sebi, umjesto restauracije, hladno zamjeni nekom čudnom cementnom smjesom, nemamo mi šta ikome pričati... Ni uspješni Sarajevo Film Festival, pa ni posjeta svjetski poznate Anđelinice Đoli ne može ispraviti ono što naše vlasti i narod mogu za***** ...

Moja prijateljica bi često rekla *Budi promjena koju želiš da vidiš*, jer se samo tako možemo makar i malo mijenjati na bolje ... Čekanje na vlasti i ostale ljude, odista ne doprinosi ničemu.... Zato uradi bar nešto malo onog dobrog, što želiš vidjeti oko sebe... Ipak ima nas ludih zanešenjaka koji volimo ovu zemlju, i koji joj želimo prosperitet i mir. 

Eh, eh ....Ima i ona stara *Sve će to narod pozlatiti....*

zahra prokosko

Stariji postovi

Zahrin jokelist
<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
17953

Powered by Blogger.ba